For_Hat

Jedan od onih dana kad šešir ne pomaže

Imala sam priliku posjetiti izložbu crteža Leonarda Cohena i uživati u njegovim višestrukim talentima i genijalnosti. Autoportret „Jedan od onih dana kad šešir ne pomaže“ zauvijek mi je urezan u sjećanje a njegov poetičan naslov je postao za mene sinonim dana kad se osjećam preplavljena događajima i negativnim emocijama, kad ništa ne pomaže i ništa ne polazi za rukom.

Svi mi imamo dane “kad šešir ne pomaže” i kad se osjećamo krhko, poraženo, razočarano, slomljeno … izgubljeno. Neki od nas reaguju tako što nastoje da sve te negativne emocije jednostavno ponište kao kad zatvorimo poklopac na loncu koji ključa. Pokušavaju izbrisati i zaustaviti u sebi sve naznake straha, tuge ili ljutnje.

Često idealiziramo i ubjeđujemo sebe da treba da osjećamo samo pozitivne emocije ispunjene radošću. Taj ideal nas zarobljava i spriječava da vidimo da nas emocije straha, bijesa i tuge upozoravaju da bolje vodimo brigu o sebi, svom ukusu, senzibilitetu i svojim željama.

A šta ako dopustimo sebi da budemo tužni, slomljeni i izgubljeni barem neko kratko vrijeme …. recimo jedno veče ili jedan dan?

Osjećanje i prepoznavanje naših istinskih emocija pomaže nam da upravljamo s njima, da ih kontrolišemo i pronađemo odgovore na naše probleme. Anksioznost, strah i bijes mogu nas motivisati i pomoći da prihvatimo promjene na koje ne možemo uticati i krenemo naprijed.

Trebamo se zaustaviti i zapitati: Zašto sam jutros tako uznemirena? Šta i ko me pravi tako agresivnim, koja sredina ili koja osoba? Zašto sam tako emotivan? Odakle dolazi ova tuga koja me prati zadnjih dana?

Idealno bi bilo moći izraziti sve negativne emocije nekoj bliskoj osobi, prijatelju, coach-u …

Razumijevanje i prepoznavanje svojih emocija pomaže vam da se odlučite hoćete li pokazati svoja osjećanja … ili ne. Ali to je nova tema za diskusiju.

Close Menu